ART CRITIC AS HACKING CULTURAL INSTITUTIONS
Text, 12 532 characters, 2011 |
1] Art critic as hacking cultural institutions, download text
[...]
The work itself is a trash story about Igor's personal guilt that mostly relates to some media manipulated questions like inappropriate behavior during the war, gender issues, social responsibility etc. More detailed explication on superficial cognition of this work is to be found in the official statement sent in the application for the Zvono award.
After applying with this “fake artwork” for the Zvono award 2011 it was selected for the finals with other three artworks, as we planned.
What is critic?
Since the moment this artwork was selected as representative for the Bosnian and Herzegovina reflection on contemporary arts there is an avalanche of new possible readings of the institutional critic and the methods it works with.
The most significant point of this type of action is the elevation of a formal rhetorically based critic on the completely practical level. It is no longer some '”collateral writing”, a separate category inside some general cultural body that is easy to ignore and sabotage from the establishment's standing point. It is a Hacking of an Institution realized by Tac.ka group that proves the previously conceptualized critical terms and brings in the traditional discourse of art critic an unexpected interactivity between both sides.
[...] |
1] Umjetnička kritika kao hakovanje kulturnih institucija, preuzmite tekst
[...]
Sam rad je treš postavljena priča o igorovom, životnom osjećaju krivice, pretežno ciljajući na medijski manipulisana pitanja, kao što je neprikladno ponašanje za vrijeme ratnog konflikta, posvećenost rodnom pitanju, socijalna odgovornost itd. Opširniji uvid u detalje o formalnoj, površinskoj kogniciji rada “AV dnevnici” i njegovoj nasilnoj konceptualizaciji je sažet u zvaničnoj tekstualnoj eksplikaciji rada.
Ukratko, nakon lažnog apliciranja, ovaj disidentski rad je selektovan u četiri finalna rad za Zvono 2011.
Šta je kritika?
U trenutku kada je rad zvanično selektovan kao reprezentativan za bosansko-hercegovačko promišljanje savremene umjetnosti, otvara se čitav novi spektar čitanja institucionalne kritike i načina na koji ona radi.
Najznačajnija tačka ovakvog djelovanja je dizanje formalne, retorički zasnovane kritike u potpuno praktično efektivna polja. Prestaje se raditi o “komentarisanju sa strane”, izdvojenoj kategoriji sa izvjesnim parametrima unutar generalnog kulturnog tijela, koju je uvijek lako ignorisati te sabotirati od strane establišmenta. Institucionalno hakovanje sprovedeno od strane grupe Tač.ka upućuje praktičnu potvrdu unapred postavljenih kritičkih termina, ugrađujući unutar tradicionalnog diskursa umjetničke kritike, neočekivanu interaktivnost sa objektom kritike.
[...] |
|
|